Šta je najvrijednije Allahu?

To je težnja. Ne novac, ne utjecaj, ne perfekcija, … sve te stvari će doći, inšallah. Ono što Allah želi od nas vidjeti jeste težnja. Bilo je poslanika koji će pred Stvoritelja doći sa 0 sljedbenika, što znači da je njihov utjecaj bio ravan nuli. Ali, iste te poslanike će Uzvišeni nagraditi sa najvišim deredžama dženneta. Zašto? Zato što Allah cijeni njihovu težnju, njihov napor i zalaganje. Bili su čvrsti i uspjeli su proći kroz to.
Kada bismo dobili izvještaj o napretku Nuha, a.s., kroz grafički prikaz za svaku od njegovih 950 godina života, kako bi on izgledao? Da li bi rapidno rastao, ili možda jednom u par godina da se pomakne s mrtve tačke, pa se opet vrati na nulu dugi niz godina, dok opet možda neko ne primi islam? Naravno da bi prije bilo ovo drugo, jer je vrlo mali broj ljudi prihvatao Nuhovo, a.s., učenje za njegova života. Nije bilo nekog utjecaja, niti je bilo napretka na terenu. Ali, znate li šta se cijeni kod Nuha, a.s.? To su njegova konstantna i neprestana težnja i napor. To je ono što moramo da shvatimo i primijenimo. Nećemo imati ništa pred Allahom, dž.š., do naših težnji.
Omladino, šta će vaš život značiti ako se on samo svodi na jednu igricu za drugom, ako se svodi na jednu epizodu šoua za drugom? Čemu težite? Koga briga ako dobijete trofeje na toj video igrici ili dobijete 100% sinhronizaciju u Assassin's Creed-u? Koga zanima? Šta je to primijenilo u svijetu? Koga briga koliko trbušnjaka možete uraditi? Morate misliti više od toga! Morate misliti dalje od toga! I kada to počnete raditi, želim vam reći za jednu stvar koju će vam Allah dati. Allah će vam dati sreću. Kada stvarno imate neku težnju, onda vaš život znači nešto. A kada vaš život znači nešto, to vas čini sretnim. Kada nemate težnje, tada ne možete naći smisao života i zbog toga nikada niste sretni. Nebitno koliko muzike slušate, ili koliko izlazite vani, ili koliko se zabavljate, samo nikada niste sretni. Nikada niste zadovoljni. Uvijek vam je dosadno i smoreni ste, niste zadovoljni sobom, i sl. Težnja je ta koju morate usvojiti. Omladinci moraju biti osobe sa nevjerovatnom težnjom!
Svevišnji u Kur'anu kaže: “i da će se trud njegov, sigurno, iskazati” (53:40). Volim ovaj ajet. U nastavku ću vam ovo približiti:
Kada nekome pokažete svoj CV ili rezime (npr. “Diplomirao sam na ovom fakultetu. Radio sam tu, tu i tu. Radio sam na tom i tom projetku…”), da li tada navodite rezultate ili težnju? Ne navodite težnju nego rezultate. Rezultat je da ste diplomirali. Nećete navesti: “Radio sam stvarno naporno posljednji semestar, i umirao sam da položim ovaj ispit, …”. To ne navodite nego navodite da ste diplomirali. Ili, “Radio sam na tom i tom projektu.” Nećete navesti koliko ste truda uložili da dovršite taj projekat, zar ne?
Nekada se zna desiti i da uložite mnogo truda u nešto, pa da na kraju ne uspijete. I pored svih iscrpljujućih napora projekat može da ne uspije, ili da ne dobijete ocjenu koju zaslužujete ili ste željeli. Samo su rezultati izostali. S obzirom da ljudi jedni drugima sude prema rezultatima možete očekivati da će vam šef reći: “Ne zanima me koliko si truda uložio, nisam vidio rezultate. Otpušten si!”. Za očekivati je da će vam profesor reći: “Ne zanima me koliko si truda uložila, nisi položila ispit tako da ne možeš diplomirati.” Ali, na Sudnjem danu Allah, dž.š., vam neće suditi na osnovu rezultata. Allah će vam suditi na osnovu truda. Kao što sam spomenuo, Allah nam kazuje: “i da će se trud njegov, sigurno, iskazati” (53:40). Ovo je izuzetno vrijedno pažnje jer nijedno ljudsko biće na planeti Zemlji ne može vidjeti naš trud. Ja ne mogu vidjeti vaš napor i vi ne možete vidjeti moj napor. Samo Allah vidi napor. Sve što mi vidimo jeste utjecaj i rezultati. Mi kao ljudi smo ljudi rezultata, ali Allah je sudija napora. Subhanallah! Kako je samo Uzvišen naš Gospodar! Niko vam neće cijeniti trud osim Allaha, tako da nemojte podcjenjivati svoj trud jer ga možda drugi podcijenjuju. Nemojte misliti da ako možda ljudi ne cijene napor koji ulažete da je on bio uzaludan. Naprotiv, bio je itekako vrijedan kod Allaha.

Popravite optimizam i ojačajte vezu sa Allahom uz pomoć Njegovih lijepih imena!

Allah, dž.š, nas u Kur'anu upućuje na Njegova mnogobrojna imena, poznatija kao “Esma El Husna” Allahova lijepa imena. Svako od tih imena obuhvata neko od Allahovih savršenih osobina. Vrlo je bitno da posvetimo dio našeg vremena za proučavanje, analizu i razmišljanje o tim imenima. Na taj način ćemo bolje spoznati našeg Stvoritelja i poboljšati našu vezu s Njim.

U ovom tekstu želim podijeliti neka svoja razmišljanja o nekim Allahovim imenima koja ulijevaju optimizam. Nisu to jedina Allahova imena koja kod čovjeka potiču optimizam, niti je to jedina korist od tih imena. Ipak, nadam se da će vam ovaj tekst pomoći u razmišljanju o ovim imenima i povećati vaš optimizam.

Er-Rahman i Er-Rahim

Oba ova imena odnose se na savršenu Allahovu milost. Er-Rahman se odnosi na Njegovu milost koja obuhvata sva stvorenja, dok se Er-Rahim odnosi na posebnu Njegovu milost koja se odnosi samo na vjernike.

Kada razmišljamo o tim imenima, naša nada u Allahovu milost treba da se povećava. Na ovom svijetu mi vidimo oblike Allahove milost svuda oko nas. Moramo imati nadu da će se Allah i nama smilovati, baš kao što se smilovao mnogima prije nas. Kad god osjetite potrebu za milošću, dozivajte Allaha ovim imenima i dovite Mu za to.

El-Kerim

Jedan od prijevoda imena El-Karim je Najdarežljiviji. Velikodušna osoba se zove Karim, a glagol iz ove riječi upotrebljen je u hadisu koji nas upućuje da budemo velikodušni prema našim gostima i komšijama. Allahova velikodušnost je savršena i neograničena.

Kako bi se okoristili o Allahovu velikodušnost, moramo Mu se pokoravati, a zatim činiti dovu koristeći ova imena kako bi od Njega zatražili ono što želimo. Moramo biti optimistični u pogledu toga da će Najdarežljiviji biti prema nama velikodušan. Molite Allaha ovim imenom za dunjalučke i ahiretske stvari.

El-Vehhab

El-Vehab se prevodi kao Onaj koji daruje. Ne samo da je Allah Najdarežljiviji već nam daje više nego što smo mi zaslužili. Osvrnite se na svoj život i pogledajte koliko puta vam je Allah dao neko dobro, uprkos vašem griješenju.

Neki ljudi su dobili negativne etikete tražeći od ljudi. Ovo ne priliči vjerniku, jer je to vid prosjačenja. Ako želite nešto, ne tražite to od ljudi, već tražite od El-Vehhaba jer je On jedini koji vam može darovati ono što vi čak ne možete ni zamisliti.

Et-Tevab

Et-Tevab znači onaj koji prihvaća svako pokajanje. Ovo Allahovo ime bi trebalo motivisati čak i najveće griješnike. Bez obzira koliko je velik grijeh kojeg ste počinili, ako se iskreno pokajete, Et-Tevab će prihvatiti vaše pokajanje. Kad god se osjećate očajni zbog svojih grijeha, razmislite o imenu Et-Tevab, i prisjetite se sljedećeg hadisa kudsija:

Enes Ibn Malik, r.a., pripovijeda: “Čuo sam da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: ‘Allah Uzvišeni je rekao: ‘Sine Ademov, sve dok Me molis i nadas se Mojoj milosti, oprastat cu ti grijehe koje učiniš i neću im davati nikakvu važnost. Sine Ademov, čak i kada bi tvoji grijesi doprli do nebesa, a ti Mi trazžiš oprosta, oprostio bih ti. Sine Ademov, kada bi mi došao sa grijesima velikim poput Zemlje, a da mi nikoga ne pripisuješ za druga, Ja bih ti došao sa isto toliko oprosta.'”

Ako želite popraviti svoj život popravite svoj odnos prema namazu!

Za one koji žele drastično popraviti svoj život, popravak počinje fokusiranjem i usavršavanjem namaza. Onda kada namaz vratite kao prioritet- prije škole, posla, zabave, druženja, kupovine, TV-a, igri s loptom, tek onda možete drastično popraviti svoj život. Ironija ove istine je da je veliki broj ljudi zavaran mišlju da je potrebno prvo da poprave svoj život prije nego što počnu klanjati. Ovo mišljenje je opasna šejtanova varka, koji zna da je sam namaz snaga i smjernica koja je potrebna da bi se poboljšao život. To je kao kada vozač, čije automobil je ostao bez benzina, insistira na tome da završi putovanje prije nego što napuni rezervoar. Ta osoba neće stići nigdje. Na isti način, takve osobe završe na istom mjestu godinama: ne klanjaju i ne mijenjaju svoje živote.
Šejtan ih je izazvao, i pobijedio.

Pri tome, mi smo mu dozvolili da ukrade od nas ono što je neprocjenjivo. Naši domovi i automobili su nam toliko dragocjeni, da nikada ne bismo ni pomislili da ih ostavimo nezaštićene. Tako da dajemo na hiljade dolara na sigurnosne sisteme kako bismo ih zaštitili. A ipak, naša srca ostaju nezaštićena, da budu ukradena od najgorih lopova, lopova koji je obećao samom Allahu da će biti naš nemilosrdni neprijatelj do kraja svijeta. Lopova koji jednostavno neće ukrasti neki izvajani metal sa znakom Mercedesa na njemu. Lopova koji krade našu vječnu dušu i neprolaznu kartu za Džennet.

Kako njegovati duhovni život

Islam predlaže čovjeku disciplinu za cjelokupni njegov život, kako fizički tako i duhovni. To ne sprečava pojedince da se prema svojim različitim naravima specijalizuju u raznim domenima djelatnosti i da se u tome razlikuju od drugih. Čak i ako se čovjek koncetriše na duhovnu stranu života, on se ne može odreći drugih životnih djelatnosti, ne može se odreći hrane, ne može se odreći viših interesa društva kome pripada itd.

U svome čuvenom izlaganju o vjerovanju, o pokoravanju Božanskoj volji i o najboljem načinu toga pokoravanja, Poslanik Muhamed formulisao je ovo posljednje pitanje slijedećim riječima: “Ihsan (ili uljepšavanje svega) sastoji se u tome da služiš svome Gospodaru kao da ga vidiš. Iako Ga ne vidiš. On tebe vidi zacijelo.“ To oplemenjivanje svega što nas okružuje, ta najbolja metoda pobožnosti, to služenje Bogu jeste duhovna islamska kultura. Treba napomenuti da služenje Bogu ne znači samo obavljanje vjerskih dužnosti, ne znači samo odnos između čovjeka i Boga, nego takođe – kako je to sadržano u islamskom pogledu na život – prilagođavanje čovjeka Božanskim zakonima, u svim domenima njegova života. Najodgojeniji, sa stanovišta duhovnog života, jeste onaj koji u svojim postupcima najdosljednije slijedi Božju volju.

Pitanja ove vrste spadaju u domen misticizma. Ovaj pojam u islamu ima više naziva: ihsan (koji nalazimo u Poslanikovom izlaganju, navedenom u gornjem tekstu); kurb (ili približavanje Bogu), tarikat (ili put koji vodi ka Bogu), suluk (put ka Bogu), tasavuf (što etimološki znači: obući se u vunenu tkaninu). Zadnji izraz je postao, ne zna se zašto, najviše uobičajen.

Tačno je da muslimanski mistici – kao i mistici ostalih civilizacija – ne vole da šire svoje obrede i svoje posebnosti van uskog kruga svojih učenika i svoje sabraće. Ne zbog toga što bi tu postojale nekakve skandalozne tajne, nego vjerovatno stoga što obični ljudi ne mogu da razumiju zašto se neko “uzalud“ muči i odriče slasti ovoga života i takođe stoga što obično nemaju povjerenja u lični život mističara. Dakle, bolje je sve to sakriti od onih koji nisu u stanju da to poštuju. Uzgred rečeno, dešava se da kada tajna i misterija okružuju neku stvar, ona postaje značajnija i dragocjenija u očima onih koji je traže iako je ne poznaju.

Različitost naravi među ljudima postoji od vajkada. Zasluga islama sastoji se u tome što je znao da pronađe stvari do kojih je stalo svima i koje svi zajednički praktikuju, kao potrebni minimalni program, koji se istovremeno odnosi i na fizičke i na duhovne potrebe čovjeka. Da bismo uvidjeli tačnost ove tvrdnje, potrebno je samo da bacimo pogled na biografije prvih muslimana, Muhamedovih drugova – koji su po opštem mišljenju bili najbolji muslimani. Kakve rezličite naravi! Postojao je Halid, ratnik, neustrašivi vojnik koga je Božji Poslanik sa ushićenjem nazvao “Božji mač“. . Bio je Ebu Zer, koji je prezirao novac i više volio život askete, dobrovoljno mučeći sam sebe. Možemo se podsjetiti nomada beduina koji se jednoga dana pojavio pred Božjim Poslanikom i zamolio ga da mu nabroji osnovne dužnosti koje čovjeka mogu dovesti u Dženet: “Vjera u jednoga Boga, pet dnevnih namaza, post u mjesecu ramazanu, obavljanje hadža i plaćanje poreza, ako čovjek za to ima sredstva.“ Beduin prihvati islam uskliknuvši: “Tako mi Boga, ja neću raditi ni više ni manje od toga što je propisano.“

 

Iskušenja Allahovog Poslanika, a.s.: Strpljenje u nevolji

 Rekao je Uzvišeni Allah dž.š.: „ I ti obraduj strpljive, one koji kada ih pogodi kakva nedaća kažu: ‘Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti!’ Njih čeka lijep spomen kod njihovog Gospodara i milost i oni su na Pravom putu!“ (El- Bekara, 155-157)

Naši su prethodnici govorili: „Kako da ne budemo strpljivi u iskušenjima kada nam Uzvišeni Allah dž.š., za strpljenje daje posebne tri nagrade od kojih se ne zna koja je bolja.“ Nastavi čitati Iskušenja Allahovog Poslanika, a.s.: Strpljenje u nevolji

Džennetske nagrade: A zadovoljstvo Allahovo veće je od svega!

Milostivi Allah veli: „A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i namaz obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah smilovati. Allah je doista silan i mudar.“
Jedni drugima pomažu u svim pokornostima i međusobno preporučuju ostavljanje svih zabrana, pošto oni jedne druge vole i radi Allaha. Djeluju kako bi se Allahovo pravo ispoštovalo. Druže se samo radi Allaha! A prema drugima neprijateljstvo pokazuju, opet, samo radi Allaha. Ostavili su lična naslađivanja kako bi mogli ispuniti obaveze prema Allahu, čak su Njegovom zadovoljstvu dali prednost i nad svojim požudama. Nastavi čitati Džennetske nagrade: A zadovoljstvo Allahovo veće je od svega!

Nekoliko priča iz Mesnevije

Najbolji način predstavljanja autora publici su, nesumnjivo, njegova pisana djela. Kad je riječ o autorima koji naginju sufizmu, dakle onima koji su svoju inspiraciju crpili iz živoga srca islamskoga mističkog učenja, čini se da broj stručnih studija napisanih o temeljnim zasadama njihovog ezoterijskog nauka uveliko premašuje broj prevedenih izvornika koje su nam veliki mistici ostavili u naslijeđe. Stoga je i ovaj izbor nekolicine priča, hikaja i basni iz Mesnevije, klasičnog djela islamske mističke književnosti, tek pokušaj da se pruži što izvorniji okus mističkog učenja i vizije čuvenog duhovnog šejha Mevlane Dželaluddina Rumija (1207.-1273.). Nastavi čitati Nekoliko priča iz Mesnevije

BOSNA

Bosna, to je jedna dobra zemlja.
Kad plače klobućaju kiseljaci.
Sagni se i pij, niko se ne ljuti.

U Bosni ima jedna tišina.
U tišini jedna njiva.
U toj njivi obeharalo stablo.

Zimi Bosna po svu noć srebrom zvoni.

Bosna ima Bosanaca.
Kad Bosanac liježe na počinak
On polako glavu spušta na zemlju
Da zemlju ne povrijedi.

Bosna ima majku.
Majka se popne na brdo iznad pruge
Pa mahne mašinovođi.
Majka mahne masinovođi, a lokomotiva vrisne.

Bosna ima kuću
U kući živi starica
Njen smjeh je ajet o džennetu.

Skloni obuću kad prelazis Unu
Savu
Drinu
Operi noge u rijekama
Bosna je ćilimom zastrta

Savjeti kojih se trebamo pridržavati za naše dobro: Budi skroman i prođi se umišljenosti

HVALJENJE PREDAKA

Ne pretjeruj u hvaljenju predaka i ponosu zbog svoga porijekla. Nemoj da ljudima postane neugodno kad stanes nizati vrline svojih predaka. Prođi se „davljenja“ drugih. Veličajući svoje pretke, posredno potcjenjuješ tuđe, a da toga nisi ni svjestan. Od kakve je koristi da stalno ponavljaš historiju tvoje porodice, svoje porijeklo i ugled? Pusti da djela govore. Napravi prostora i drugima. Neka i drugi govore istinu o tebi i tvojoj porodici. Budi skroman i prođi se umišljenosti, samodopadljivosti i zabluda. Nastavi čitati Savjeti kojih se trebamo pridržavati za naše dobro: Budi skroman i prođi se umišljenosti

Ne gubite živce zbog malih stvari: Budite skromni bićete spokojni

Dokazivanje je opasna zamka. Potrebno je mnogo energije za neprestano isticanje vaših uspjeha, hvalisanje, ili pokušavanje da ubijedite druge koliko vrijedite. Hvalisanje zapravo razblažuje pozitivno osjećanje koje imate poslije nekog uspjeha ili nečega na šta ste ponosni. Da stvari budu gore, što više pokušavate da se dokažate, ljudi će vas više izbjegavati, govoriti iza leđa o vašoj bolesnoj potrebi da se hvalite, i možda će vas čak i vrijeđati.

Međutim, što se manje trudite da dobijete odobrenje, zapravo se više potvrđujete. Ljude privlače osobe sa tihim unutarnjim samopouzdanjem, osobe koje nemaju potrebu da sebe predstavljaju u boljem svjetlu i da budu sve vrijeme “u pravu“ ili kradu tuđu slavu. Mnogi ljudi vole takvu ličnost koja nema potrebu da se hvali, ličnosti koja koristi svoje srce a ne ego.

Jedini način da se razvije prava skromnost je vježba. To je lijepo zato što ćete odmah zauzvrat biti preplavljeni osjećajem spokojstva. Sljedeći put kada budete imali priliku da se hvalite, odolite iskušenju. Razgovarao sam o ovoj strategiji sa klijentom, i on je ispričao sljedeću priču: Bio je sa grupom prijatelja, nekoliko dana nakon što je unapređen na poslu. Njegovi prijatelji još nisu znali da je on izabran umjesto nekog drugog njihovog prijatelja. Među njima je uvijek bilo rivalstva, pa je mom klijentu bilo posebno drago što se baš ovako dogodilo. Već je htio nešto da kaže, kada mu je unutarnji glas šapnuo: “Stani. Ne čini to!“ Poslušao je, podijelio je novu vijest sa prijateljima, ali nije pretjerao. Nikada nije pomenuo kako njihov prijatelj nije dobio unapređenje. Rekao mi je da se ne sjeća da se ikada osjećao tako mirno i spokojno i tako ponosnim na samoga sebe. Bio je sposoban da uživa u svom uspjehu, bez hvalisanja.

Kasnije, kada se njegovi prijatelji saznali šta se zapravo dogodilo, dali su mu do znanja da su impresionirani njegovom uviđajnošću i skromnošću. Postigao je mnogo više upražnjavajući skromnost.

 

Neki logički principi u Kur'anu

Kada čitamo Kur'an, uočavamo da se obraća ljudskom razmišljanju i poziva nas ka razumu. Među mnogim ajetima u tom smislu, razmotrimo ove: ”A kako vi malo pouku primate!” (Al-A'raf 7:3), ”On kažnjava one koji neće da razmisle” (Yunus 10:100), ”I smjena noći i dana i kiša, koju Allah s neba spušta da pomoću nje zemlju, nakon mrtvila njezina, oživi i promjena vjetrova – dokazi su za ljude koji imaju pameti” (Al-Jathiya 45:5). ”… Mi, podrobno, izlažemo dokaze Naše ljudima koji razmišljaju” (Al-Rum 30:28). Prema Kur'anu, korištenje razuma je neophodan uslov za ljude da postignu vjerovanje u Boga. Jedan od argumenata nevjernikā koje koriste da opravdaju svoje odbijanje tevhida (vjerovanje u jednoću Boga) je kako su zatekli svoje pretke da obožavaju idole. Kur'an osporava ovaj argument i poziva ih da misle za sebe: ”Kada je oca svoga i narod svoj upitao: ‘Čemu se vi klanjate?’ a oni odgovorili: ‘Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo’, on je rekao: ‘Da li vas oni čuju kad se molite, ili, da li vam mogu koristiti ili naškoditi?’Ne’ – odgovoriše – ‘ali mi smo upamtili pretke naše kako tako postupaju’.A da li ste razmišljali’ – upita on – ‘kome se klanjate?”'* (Al-Shu'ara’ 26:70-75) Poslanik Ibrahim, a.s., je primjer osobe koja odbacuje uvjerenja svojega oca kada shvati da ono što je on radio nije imalo nikakvog smisla i nije se suprotstavio logičkom rasuđivanju.

Nastavi čitati Neki logički principi u Kur'anu

DOVA KOJA ĆE VAM POVEĆATI SNAGU ZA ŽIVOTNE IZAZOVE

Fatima i Alija, radijallahu anha, su bili poznati kao vrijedan bračni par. Fatima je održavala čistoću kuće što je više mogla, pomagala svome suprugu kada mu zatreba pomoć i hranila domaće životinje koje su držali. Za razliku od današnjeg vremena kada se koriste mašine i strojevi, koji obavljaju određene poslove u kući, Fatima, radijallahu anha, svoje kućne poslove kao što su pranje suđa, veša i sl., obavljala je ručno. Nastavi čitati DOVA KOJA ĆE VAM POVEĆATI SNAGU ZA ŽIVOTNE IZAZOVE

Razmišljanje iz knjige “Vaskrsenje” L. N. Tolstoja

. . . “Da o čemu li sam ono razmišljao?” – upitao se Nehljudov kad su se sve te promjene u prirodi završile, a voz se spustio u uvalu okruženu visokim obroncima. “Da, mislio sam kako su svi ti ljudi, upravnik, oficiri pratioci, svi ti službenici većinom krotki, dobri ljudi, a zli su postali samo zato što su u službi.”
Nastavi čitati Razmišljanje iz knjige “Vaskrsenje” L. N. Tolstoja

Centar za naučnu i kulturnu afirmaciju