ŽELIŠ BITI SRETAN/A? BUDI!

Šta vas pokreće? Šta čini vaš život vrijednim življenja? Šta je za vas sreća? Prožimaju li vas sad pozitivne ili negativne emocije? Na koji način gledate na probleme, na uspjehe, na život?..

Ljudi često traže prečace za dobar, ugodan i sretan život. Traže onih „7 koraka do nečega“, magičnu formulu koja će olakšati njihovo funkcionisanje. Nažalost ili na sreću, takvo nešto ne postoji. Da bi čovjek živio ispunjen život on na tome mora raditi, mora sam sebe upoznavati i izgrađivati te iznova pronalaziti smisao svog djelovanja. U svemu tome, jako je važno kako osoba razmišlja i interpretira svoju okolinu i je li u tome pesimistična ili optimistična.

U srži pesimizma leži osjećaj bespomoćnosti

Za razliku od prethodnih tumačenja optimizma i pesimizma kao crte ličnosti, Seligman (2003) govori o eksplanatornom stilu koji se odnosi na način na koji ljudi objašnjavaju uzroke u svom životu. Pesimisti imaju prilično negativan način tumačenja njihovih neuspjeha i frustracija. Oni automatski misle da su upravo oni krivi za loše stvari koje im se događaju. Također, misle da će to utjecati na sve što rade te da se to jednostavno ne može promijeniti, pa često govore: „Za sve sam ja kriv! Ovo će na negativan način utjecati na sve što radim, i uvijek će biti ovako loše!“.

U srži pesimizma leži osjećaj bespomoćnosti. Bespomoćnost je osjećaj u kojem osoba smatra da ne može kontrolisati ono što se oko nje događa nego samo može „zatvoriti oči i čekati da prođe“. Istina, puno je stvari u životu koje ne možemo kontrolisati poput: boje očiju, boje kože, vremenskih nepogoda, reakcija drugih ljudi i sl. Međutim, veliki je i broj stvari i situacija koje možemo kontrolisati i u kojima imamo mogućnost izbora. To su sve one akcije pomoću kojih upravljamo našim životima, određujemo cilj svog djelovanja, stvaramo odnose s drugima, itd.

Prednosti optimističnog gledanja na svijet

Optimisti, s druge strane, imaju prednost koja im omogućuje da uzrok loših događaja vide u vanjskim, privremenim i specifičnim faktorima. Tačnije, optimisti vjeruju da je loš događaj prolazan, da je uzrok u vanjskim događajima i da utječe samo na tu situaciju u njihovom životu.

Primjerice, ukoliko ste doživjeli neki uspjeh (npr. položili ispit) tu situaciju možete interpretirati na dva načina. Možete sebi reći: „Ne znam kako sam to uspio. To je bila puka sreća. Ma, svako mora nekad imati dobar dan. Ali, opet sljedeći ispit mogu pasti, neću se veseliti previše!“. Ili možete reći: „Napravio sam stvarno dobar posao. Talentovan sam i sposoban. Ovo je dobar početak za daljnje uspjehe!“. Navedeni su primjeri dviju potpuno različitih reakcija na isti događaj. U prvom primjeru taj je događaj interpretiran pesimistično, u drugom optimistično. Veliki broj vas će se pronaći u ovoj pesimističnoj reakciji na uspjeh, ali postavlja se pitanje koliko je takav način reagiranja dobar za pojedinca, njegov osjećaj samopouzdanja i kompetentnosti?

Činjenica je da pesimisti imaju osam puta veću šansu za pojavu depresivnih simptoma ukoliko im se nešto loše dogodi u životu u odnosu na optimiste. Također, pesimisti imaju lošiji školski uspjeh, lošiji su u sportu, u lošijem su fizičkom stanju, imaju lošije odnose s drugima i žive kraće od optimista. Pesimistično ponašanje je često tako duboko ukorijenjeno u osobu da se čini nepromjenjivo. Ali, dobra vijest je da pesimisti mogu postati optimističniji uz promjenu načina svog razmišljanja.

Način na koji razmišljamo utječe na to kako se osjećamo i ponašamo

Način na koji razmišljamo utječe na našu percepciju i osjećaj kontrole nad našim životom. Naše misli nisu samo reakcija na događaj – one mijenjaju ono što slijedi, upravljaju našim ponašanjem. Određena misao stvara određeni osjećaj te djelujemo u skladu s tim. Npr. misli poput „Ionako ne mogu ništa učiniti. Nesposoban sam i nemoćan.“ sprječavaju naše djelovanje i stvaraju percepciju da nad tim događajima u našem životu nemamo nikakvu kontrolu. Pretvaranjem te misli u pozitivniju „Idem pokušati nešto učiniti. Nemam što izgubiti. Sposoban sam.“ dajemo sebi poticaj za djelovanje.

Pojedinac odlučuje šta će misliti. Način na koji razmišljamo utječe na to kako se osjećamo te na način na koji se ponašamo. Tajna uspjeha u postizanju optimističnijeg gledanja na svijet je u pažljivom promatranju i prepoznavanju vlastitih misli. Važno je prepoznati iracionalne misli, misli koje nemaju realnu osnovu jer ta iracionalna vjerovanja zatvaraju krug negativnih misli koje paraliziraju djelovanje i koje dovode do toga da se pojedinac osjeća bespomoćno.

Mijenjanje tih iracionalnih misli u racionalne ili realne prekida taj začarani krug i pojedinac može imati realniji uvid u situaciju u kojoj se nalazi. Npr. neuspjeh ili poraz možete protumačiti kao rezultat vlastite nesposobnosti koju ne možete mijenjati. Takvo razmišljanje jako često dovodi do pojave depresivnih misli i naučene bespomoćnosti. Ukoliko razvijete optimistični eksplanatorni stil tu situaciju možete interpretirati kao rezultat nedovoljno uloženog truda pri čemu ćete drugi put uložiti više truda i postići uspjeh.

U tom slučaju u vašem životu neće biti mjesta za negativne i depresivne misli. Žene dva puta češće boluju od depresije nego muškarci upravo iz razloga što o problemima razmišljaju na ovaj negativniji način. Dok muškarci djeluju u rješavanju svojih problema, žene vole o problemima razgovarati i razmišljati zatvarajući tako krug negativnih misli zbog iracionalnog pristupa problemu i njegovim uzrocima.

Kako postići optimističniji pogled na svijet?

Promjena eksplanatornog stila zahtjeva vježbu i izniman trud. Kad nas neko za nešto neopravdano optuži, obično smišljamo argumente kojima bi dokazali da ta osoba nije upravu (npr. „Nije istina da sam brzoplet. Uglavnom razmislim prije nego nešto učinim.“).

No, kad sami sebe za nešto neopravdano optužimo, nismo skloni tome se suprotstavljati nego to prihvaćamo kao istinu (npr. „Prijateljica kojoj sam poslala poruku nije mi odgovorila. Sigurno misli da sam loše društvo.“). U ovom slučaju, zamislite kao da ste na sudu i branite tu svoju negativnu misao. Preispitajte se postoje li neki dokazi da je takvo vjerovanje istinito (Nisam je pitala zašto mi nije odgovorila. Nemam nikakav dokaz da mi nije odgovorila zato što misli da sam loše društvo.).

Zatim, identificirajte moguća objašnjenja (Možda nije dobila poruku? Možda nema novca na računu?). Šta onda ako je vaše vjerovanje tačno (Misli da sam loše društvo. Možda je sada u nekoj životnoj situaciji u kojoj joj ne odgovara moje društvo, nego želi biti sama.) Razmislite koliko je takvo razmišljanje korisno? Ukoliko i jeste loše društvo za nekoga, bolje o tome ne misliti tako jer će vas to možda spriječiti da stvarate nova prijateljstva s drugim ljudima. Bolje promisliti šta možete učiniti da popravite svoj odnos s drugima.

Optimizam je alat za suočavanje s problemima, a ne za bježanje od njih

Jako je važno naglasiti da biti optimističan ne znači izbjegavati sve vrste negativnih emocija i negativnih iskustava. Puno je loših stvari oko nas i od toga ne možemo pobjeći. Negativne emocije imaju svoju ulogu u našim životima. Možda nisu ugodne, ali donose jako često pozitivne efekte. Negativne emocije pomažu u pokretanju osobnih promjena jer pomažu pojedincu da dođe u kontakt s najdubljim dijelovima sebe, da upozna svoje slabosti, svoje prednosti te spozna način na koji se nosi sa negativnim događajima u svom životu.

Također, biti optimističan ne znači biti okrenut prema samome sebi i stalno tražiti vanjske razloge za svoje neuspjehe, kriviti druge ljude i sl. nego realno sagledati situaciju. Ukoliko krivnja postoji, treba je prihvatiti kao što treba prihvatiti negativne emocije koje proizlaze iz te situacije, proživjeti ih i s njima se suočiti te pronaći način kako ih pretvoriti u nešto pozitivno.

Isto tako, biti optimističan ne znači imati nerealna očekivanja i očekivati samo pozitivne događaje, rezultate i emocije. Biti optimističan znači biti realan i vjerovati da ćete, bez obzira što stvari ne idu onako kao ste planirali, naći način da se uspješno suočite s tom životnom situacijom.

Lijepe stvari se događaju svakodnevno oko nas. Pitanje je koliko smo ih sposobni vidjeti i u njima uživati. Uživajte danas. Pogledajte oko sebe iskreno i realno i promislite o svim onim stvarima na kojima ste zahvalni, stvarima koje vam daju energiju da se krećete kroz život, koje su vaš razlog za borbu, radost i smijeh. Dajte i sebi i njima do znanja koliko vam znače. Budite sretni. Budite pozitivni.

TRI KORAKA ZA FOKUSIRANJE NA ONE AKTIVNOSTI KOJE SU NAJBOLJE ZA VAS

Kako bi vam pojasnili na šta trebate trošiti svoje vrijeme i šta biste trebali delegirati drugima, savjetujemo da se pridržavate vježbi koje ćemo obrazložiti u nastavku..

Sve što trebate je da pronađete jednu, dvije ili tri aktivnosti u okviru koje najbolje dolazi do izražaja vaša genijalnost, koja vam najviše donosi novca i donosi vam najviše užitka.

Korak 1: Izradite popis svih aktivnosti na koje trošite svoje vrijeme

Prvi korak je da počnete s popisom svih onih aktivnosti na koje trošite svoje vrijeme, bez obzira da li se one tiču biznisa, vaših privatnih stvari ili imaju veze sa vašim volonterskim radom u nevladinim organizacijama. Stavite na popis i one najmanje poslove kao što je odgovaranje na elektronsku poštu ili telefonske pozive.

Korak 2: Odaberite dvije stvari u kojima briljirate

Sljedeći korak je da sa popisa odaberete jednu, dvije ili tri stvari u kojima posebno briljirate. To su vaši posebni i jedinstveni talenti, stvari koje vrlo malo ljudi može uraditi kao i vi.

Također sa tog popisa odaberite tri aktivnosti koje donose najviše prihoda vama ili vašem poduzeću. Svaka aktivnost u kojoj briljirate i koja donosi najviše prihoda vama ili vašem poduzeću su aktivnosti na koje ćete željeti da potrošite najviše vremena i energije.

Korak 3: Napravite plan za sve ostale poslove za koje želite ovlastiti nekog drugog

Na kraju, napravite plan ostalih aktivnosti koje želite prenijeti na druge ili ih zadužiti s njima da ih rade.

Za delegiranje (ovlašćivanje nekoga za neke poslove) treba vremena, treninga i strpljenja, ali postepeno možete smanjiti poslove koji donose malu zaradu tako što ćete sve manje i manje raditi takve vrste poslova, a sve više i više one u kojima ste stvarno dobri. Tako ćete izgraditi briljantnu karijeru.

KOLIKO VAM JE BITNO ŠTO DRUGI MISLE O VAMA?

Možete provesti cijelu godinu dana razmišljajući što drugi misle o vama, ali to vas nigdje ne bi odvelo. Što je loše u tome što želite da vas drugi vole?

To pitanje mi je postavilo dosta ljudi. I danas ću obrazložiti zašto nije zdravo provoditi puno vremena brinući što drugi o vama misle i kako sebe zaustaviti u tome. Ukratko, vaš osjećaj samopoštovanja će oslabiti ako dopustite da tuđa mišljenja emocionalno utječu na vas.

Većini nas je važno što drugi misle o nama. To možemo primjetiti po našoj želji da drugi misle kako smo privlačni, pa sve do provjeravanja koliko “likeova” imamo na našim Facebook statusima. Činjenica je, rođeni smo s tim. Dokazano je iznova i iznova kako emocije u malih beba direktno proizlaze iz ponašanja ljudi oko njih.

Kako rastemo, učimo i razlikovati naše misli i emocije od tuđih, ali mnogi od nas nastavljaju žudjeti, čak i preklinjati, za pozitivnim potvrdama od drugih. Ovo može uzrokovati ozbiljan problem kada je u pitanju naš integritet i sreća. U nedavnom istraživanju koje smo učinili s 3 000 članova i klijenata, 67% njih je priznalo kako je njihov osjećaj vrijednosti snažno povezan s mišljenjima drugih ljudi.

Kao ljudska bića, prirodno reagiramo na sve što doživljavamo kroz naočale naših naučenih očekivanja – niz duboko ukorijenjenih uvjerenja o načinu kakav je svijet i kakav život treba biti. I jedna od prevladavajućih očekivanja koje imamo je izvanjska potvrda i kako nam drugi ljudi trebaju uzvratiti.

Prije stotinjak godina, socijalni psiholog Charles Cooley je otkrio fenomen “odraza” što je objašnjeno razmišljanjem “ja nisam ono što mislim da jesam, niti što ti misliš da ja jesam, već sam ja ono što mislim da ti misliš o meni”. Ova vrsta izvanjskog vrjednovanja ukazuje na nesigurnost koja se krije u pozadini i ono umanjuje naš osjećaj samopoštovanja i samopouzdanja.

Najveći problem jest što smo skloni zaboraviti kako nas ljudi prosuđuju na temelju niza utjecaja u njihovom životu koji nemaju apsolutno nikakve veze s nama. Na primjer, osoba može pretpostaviti stvari o vama na temelju problematične prošlosti i iskustava koja je imala s nekim tko izgleda kao vi ili netko drugi tko dijeli vaše isto prezime. Stoga, bazirati svoj osjećaj vrijednosti na tome što drugi misle vas stavlja u trajno stanje ranjivosti – vi ste doslovno na milosti i nemilosti njihovih nepouzdanih i pristranih gledišta. Ako vas vide u pravom svjetlu i odgovore pozitivno, onda se osjećate dobro o sebi samima. A ako ne, osjećate se kao da ste učinili nešto krivo.

Zaključak: Kada radite sve za druge ljude, temeljeći svoju sreću i osjećaj samopoštovanja na tuđim mišljenjima, izgubili ste svoj moralni centar. Dobra vijest je da imamo sposobnost sagledati naše misli i očekivanja, prepoznati koja nam služe, a zatim i promijeniti ostale. Dakle, kako bi se prestati brinuti toliko o tome što drugi misle, vrijeme je uvesti malo svježe objektivnosti u vaš život, te razviti sustav vrijednosti koji ne ovisi o drugima na svakom koraku u životu.

Evo pet stvari koje možete početi raditi danas:

Podsjetite se kako većina ljudi uopće ne razmišlja o vama

Ethel Barrett je jednom rekao: “Mi bi brinuli puno manje o tome što drugi misle o nama, ako bismo shvatili koliko rijetko oni to i rade”. Ništa ne može biti bliže istini od ovog. Zaboravite ono što svi drugi misle o vama danas. Oni ne razmišljaju o vama uopće. Pokušajte razumjeti kako je ovo viđenje njih, kako vas gledaju i kritiziranju svaki vaš potez, potpuna izmišljotina vaše mašte. To su vaši unutarnji strahovi i nesigurnosti koje stvaraju tu iluziju. Vi sami sebi sudite i to je problem.

Priznajte kako vam izvanjsko vrednovanje samo smeta

Provedite neko vrijeme jasno i svjesno govoreći sebi kako vaša razmišljanja o tuđim mišljenjima utječu na vaš život. Razmislite o situacijama kada su vam zasmetala i pronađite što vas je na to potaklo i kako ste reagirali. Zatim osvjestite novo ponašanje koje će stvoriti bolji rezultat.

Kažite sami sebi, “Umjesto uvijek istog reagiranja koje se temelji na tuđim razmišljanjima, reagirat ću na novi način koji se temelji na mom novom razmišljanju.” Svaki put kada prekinete automatsko razmišljanje i reagirate drugačije, širite mogućnosti na koje će vaš um djelovati pozitivinije.

Konačni cilj je nikada ne dopustiti da nečije mišljenje postane vaša stvarnost. Cilj je nikada ne žrtvovati sebe, ono što ste vi ili želite biti, jer netko drugi ima problem s tim. Cilj je voljeti sebe iznutra i izvanka dok se istovremeno trudite biti bolji. I cilj je spoznati jednom zauvijek kako nitko nema moć nad vašim osjećajima ukoliko im to ne dopustite.

Neka vam bude ugodno ne znajući što drugi misle o vama

Kada sam tek započeo pisanje na ovom blogu, razmišljao bih što ljudi misle o mom pisanju i je li mi dobro ide. Očajnički sam se nadao da će im se svidjeti i često bih se uhvatio u maštanju kako im se ne sviđa. Onda sam jednog dana osvjestio koliko sam mnogo energije gubio brinući se oko toga. I postepeno sam naučio opustiti se jednostavno ne znajući.

Neki “problemi” u životu, poput nepoznavanja tuđih mišljenja o vama, ni ne trebaju biti “riješeni”. Kao što sam spomenuo, kako ljudi gledaju na vas ovisi više o njima nego o vama. Možete im se sviđati ili ne sviđati jednostavno jer ste potakli neko sjećanje o osobi koju su voljeli ili nisu voljeli u prošlosti i što nema nikakve veze s vama.

I evo vam nova mantra i kažite ju glasno, iznova i iznova, “Ovo je moj život, moji izbori, moje greške i moje lekcije. Dok god ne nanosim drugima bol, ne trebam brinuti što o meni misle”.

Preokrenite vašu pažnju na ono što jest važno

Ljudi će misliti ono što žele misliti. Ne možete to kontrolirati. Koliko god pažljivo birali riječi i ponašanje, uvijek će biti neko ko će to krivo razumjeti i izokrenuti. Je li to uistinu važnu, sagledavajući cijelu sliku? Ne, nije. Ono što jest važno je kako vi vidite sami sebe. I kada donosite velike odluke, razvijte naviku da ste 100% u njoj s vašim vrijednostima i uvjerenjima. Nikada nemojte biti posramljeni s onim što osjećate kako je ispravno.

Kako bi razvili tu dobru naviku, napišite si listu od 5 do 10 stvari koji su vam važne u razvoju karaktera i življenja svog života časno.

Na primjer: iskrenost, pouzdanost, samopoštovanje, samodisciplina, samilost, napredak, pozitivnost itd. Ovo će vam dati mogućnost svjesnog prizivanja osobina i ponašanja koje želite, za razliku od nekog slučajnog djelovanja zbog izvanjskih vrijednosti. Iako može zvučati pretjerano jednostavno, većina ljudi si nikada ne uzme vremena uistinu odlučiti što im je važno kada je u pitanju njihov život. Oni dopuštaju neka drugi odluče za njih.

Otpustite strah iz vašeg razmišljanja

Sve vrste briga, uključujući i brigu da nas netko može odbaciti, se temelje na strahu. Drugim riječima, naše emocije nas uvjeravaju kako svi neželjeni rezultati donose propast. “Što ako im se ne sviđam? Što ako me odbace? Što ako se ne uklopim i ostanem sam sjediti usred večernje zabave?” itd. Ništa od toga neće donijeti smak svijeta, ali ako sebe uvjerimo kako hoće, bit ćemo u iracionalnom strahu od tih mogućnosti i strah će vladati nad nama. Istina je kako smo mi, kao ljudska bića, nedovoljno dobri u proricanju budućnosti i kako će to na nas utjecati. Istina je da većinu vremena izbjegavamo svjesno razmišljati o životu i nama samima, što samo hrani naše strahove.

Stoga se zapitajte, “Ako se i dogodi da me ljudi odbace ili ne prihvate, koja tri konstruktivna načina imam kako bih nastavio/la sa svojim životom?” Sjednite i ispričajte si priču (zapišite se ako pomaže) kako ćete se osjećati, kako ćete si dopustiti biti uzrujan/a neko vrijeme, ali i kako ćete započeti s procesom rasta iz iskustva i nastaviti sa životom. Samo ako učinite ovu vježbu ćete osjetiti manje straha u vezi takve situacije. I postepeno ćete spoznati kako što drugi ljudi misle i nije toliko važno.

Zaključak

Ne treba vam pljesak ili promocija vaše uspješne knjige ili milion maraka. Nemate kome što dokazivati. Dovoljno je to što imate sada. Dovoljno je. Manje brinite kome ste vi što a više brinite ko ste vi samom sebi. Imat ćete manje srčanih udara i razočarenja čim prestanete tražiti potvrde od drugih koje samo vi sebi možete dati.

POUČNA PRIČA: USPIO JE JER NIJE BILO NIKOGA DA MU KAŽE KAKO JE TO NEMOGUĆE!

Dva su se mala prijatelja klizala po zaleđenom jezeru.

Bijaše oblačan i hladan dan. Dječaci su bez straha uživali u klizanju. Led se iznenada prolomio i jedan od njih propade u vodu. Voda ne bijaše duboka, ali se led počeo stezati.

Drugi je dječak otrčao na obalu, dohvatio kamen i pojurio do unesrećenoga.
Svom je snagom razbijao led i uhvativši prijatelja za ruku, izvukao ga iz vode.

Kad su stigli vatrogasci i shvatili što se dogodilo, začuđeno su pitali:

-Kako ti je to uspjelo?
Kako si mogao tim malim kamenom i slabim rukama razbiti tako debeli led?
Ustao je i javio se starac:
– Ja znam kako je uspio!
– Kako? – upitali su ga vatrogasci.
Starac je odgovorio:
– Nije bilo nikoga da mu kaže kako je to nemoguće.

HISTORIJA ZEMZEM VODE: VODA ZA KOJOM ŽUDE MILIJARDE MUSLIMANA

Sa sigurnošću se može kazati da je najpoznatija voda na svijetu, voda za kojom žudi više od milijarde muslimana širom svijeta voda iz bunara Zemzem….

Oko ove vode i ovog izvora prepliću se brojne priče, vjerovanja i predanja, neka su vjerodostojna, dok neka od njih nisu. U narednom tekstu pokušat ćemo iznijeti sažet prikaz historije ovog bunara.

Voda zemzem je ime dobila od arapske riječi zemzeme što u prijevodu znači klokotanje vode, odnosno glas pri izviranju vode.

Ibn Abbas, r.a., navodi da je voda nazvana ovim imenom zato što je ‘zarobljena’, odnosno zatvorena zemljom da se ne bi rasipala, jer je Hadžer, kada je dotrčala do mjesta gdje voda izvire počela praviti mali bazenčić u koji se voda sakupljala, a u arapskom jeziku za to se koristi glagol zemme.

Pored ovog imena, zemzem-voda ima i drugih imena, kao što su tajba-ugodna, ismet-zaštita, sejjida-gospođa, salima-zdrava i ljekovita, mubareka-blagoslovljena, kafija-dovoljna itd.

Prva pojava vode zemzem doseže, prema historijskim proračunima, oko četiri hiljade godina ranije, u vrijeme Allahovog vjerovjesnika i prijatelja Ibrahima, a.s., i njegove supruge Hadžer i sina Ismaila, a.s. Historijski je poznata priča da je Ibrahim, a.s., u dolini Mekke, u kojoj tada nije bilo ničega, doveo svoju suprugu Hadžer i sina Ismaila, novorođenče. Tu ih je, prema Allahovoj zapovjedi, ostavio sa posudom hurmi i vodom. Kada je nestalo hurmi i vode. Hadžer je, nakon što joj je nestalo vode, trčala od Safe do Merve, što danas simbolizira sa’j, koji je jedan od obreda hadža i umre. Tada je čula glas meleka Džibrila koji je pozvao, i koji je svojim krilom ili nogom iskopao izvor zemzema. Kada je dotrčala vidjela je da voda izvire pored obraza njenog djeteta, malog Ismaila, a.s., pa je počela zgrtati rukom.

Nakon nekog vremena, u Mekku su se doselila brojna plemena voda zemzem je zatrpana ili se izgubio njen izvor. Mekka je postala veliki grad, zahvaljujući Kabi koja se u njoj nalazila, a izvor je pronađen tek oko dvije ipo hiljade godina nakon Ismaila, a.s., pronašao ga je Poslanikov, s.a.v.s, djed, Abdulmutallib. On je u snu vidio bunar zemzem i iskopao ga. Nakon toga sa ovog bunara su pili hadžije koji su u predislamskom periodu obilazili Kabu. Abdulmutallib je imao mnogo deva, pa bi ih u vrijeme hadža izmuzao i u kožnim vrećama pomiješao njihovo mlijeko s medom. Također bi u zemzem vodu, koja je tada bila jako gusta, sipao suho grožđe. Tim napicima on je hranio i pojio hadžije.

U bunar zemzema se ulivaju tri kraka izvora, izvor od Hadžeru-l-esveda, izvor koji dolazi od Saffe ili brda Kubejs i izvor koji dolazi od Merve.

Bunar zemzema je kroz historiju bio mjesto o kojem su brigu vodili brojni halife i vladari. Posebnu pažnju ovom bunaru poklanjali su abasijski halife, jer je njihov predak Abbas b. Abdulmutallib, bio zadužen da poji hadžije. Prvi koji su prostor oko bunara obnovili i ozidali mermerom bili su abasijski halife i to Ebu Dža’fer el-Mensur, a kasnije i el-Mehdi. To je 210. godine po Hidžri promijeno Omer b. Feredž er-Rahdži u vrijeme vladavine abasijskog halife Mu’tesima. Prije toga prostor je bio natkriven osim male kupole koja je bila direktno iznad bunara. Omer je to promijenio i uradio krov od tikovine nad cijelim zemzemom i u unutrašnjosti ga pozlatio. Spolja je uradio mozaike i ukrasio krov raznim svjetiljkama.

U jednom opisu sa početka devetog stoljeća stoji: “Bunar zemzem sada se nalazi u četvorougaonoj građevini i u zidovima ove građevine nalazi se devet česama iz kojih teče zemzem voda, a koje služe za abdest. Zid koji je okrenut prema Kabi je sa prozorima, a iznad ove građevine nalaze se i dva munareta. Ne zna se ko je graditelj ovog objekta.”

Ibrahim Rif’at-paša, s početka 13. vijeka, u vrijeme Osmanske uprave, daje opis bunara: “Ovaj bunar se nalazi južno od Mekami Ibrahima. Sjeverozapadni ugao ove građevine nalazi se na nekih 18 metara od Kabe.”

Ovako je bunar zemzema izgledao u prošlosti. Pristup i prilazi vodi u novije vrijeme se osavremenjuju, tako da je sada voda izvedena savremenim tehničkim metodama, a prostor oko bunara i način dostave vode se svake godine osavremenjuje i olakšava se hadžijama korištenje ovog izvora.

Pismo mojoj kćeri: Čuda nisu data samo poslanicima, ponekad je najveće čudo u tebi

Ponekad čitamo o čudima koja su se dogodila za vrijeme nekog od poslanika, a.s., ali ne uspjevamo da ih povežemo sa našim vlastitim postojanjem. Mislimo da su se ovakva čuda jedino dešavala u prošlosti, da nije realno da se nadamo čudima u našim životima..

Bilo je fizički nemoguće da Merjem, r.a., zatrudni. Bilo je “nemoguće” da se more rascijepi za poslanika Musa'a i njegov narod kako bi pobjegli vojsci koja ih je progonila. Bilo je “nemoguće” da poslanik Ibrahim, a.s., izađe iz neozlijeđen iz vatre u koju ga je njegov narod bacio. Bilo je “nemoguće” da poslanik Muhammed, s.a.v.s., otputuje u el-Aksu i uspenje se na nebo tokom samo jedne noći. Neka je Allahov mir na sve njih.

Možda mislimo da su se ovakva čuda jedino dešavala u prošlosti, da nije realno da se nadamo čudima u našim životima.

Zatim, možda ćeš jednog dana pomisliti da nikada nećeš doživjeti sreću nakon gubitka osobe koju si jako voljela. Ali opet ćeš osjećati radost i onda ćeš shvatiti koliko to čudesno izgleda. To je kao da je Allah, s.v.t., podijelio tvoje srce na dva dijela poput Crvenog mora i dozvolio nadi da se pojavi iznad svih očekivanja.

On će spriječiti da te vatra boli proguta.

On će ispuniti tvoj razum idejama i tvoje srce ljubavlju i zahvalom kada pomisliš da nemaš ništa da dadneš.

On će ispuniti tvoj um, tijelo i srce vrstom života koja se jedino može objasniti kao čudesna.

On će te odvesti na mjesta iz tvojih snova i tvoje stvarnosti za koje nikada nisi pomislila da su moguće.

Ipak, mi ponekad vjerujemo da su sva čuda u prošlosti.

Ne bismo trebali čitati o Allahovim čudima i onda samo nastaviti kao da su to priče iz prošlosti. Mi bismo trebali shvatiti da se Allahova čuda dešavaju cijelo vrijeme, oko nas i u nama također.

Kada plačeš usred životnog haosa – Gospodaru, pokaži mi znak! – pogledaj unutar sebe. Sjeti se svake poteškoće koje te je On spasao. Sjeti se kada te je izliječio. Sjeti se kada ti je dao svjetlo u sred noći.

Sjeti se koliko si do sada preživjela samo zbog Njega. Ti si čudo.

Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten? (el-Fussilat, 53)

 

Jesmo li spremni na Kurban-bajram žrtvovati i egoizam i oholost?

Jedno od najvažnijih značenja velikog islamskog blagdana – Kurban-bajrama, jeste prinošenje žrtve i odricanje..

Svemogući Allah naredio je Ibrahimu, a.s. (poznat po nadimku ”Halilullah” – Allahov prijatelj), da, u ime Allaha, zakolje i žrtvuje svoga sina Ismaila, a.s. Ibrahim, a.s., nije nijednog trenutka oklijevao, bez obzira na težinu naredbe, kao što ni njegov sin Ismail nije oklijevao da se povinuje Allahovoj naredbi, iako je ona podrazumijevala njegovu vlastitu smrt. Ismail, a.s., potpuno se predao Allahovoj naredbi, kao što je to ranije učinio njegov otac Ibrahim, a.s., o čemu svjedoče sljedeći ajeti: “Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio” – reče – “On će me kuda treba uputiti. Gospodaru moj, daruj mi porod čestit!” – i Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi. I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: “O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš?” – “O oče moj” – reče – “onako kako ti se naređuje, postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.” I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi, Mi ga zovnusmo: “O Ibrahime, ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine – to je, zaista, bilo pravo iskušenje!” – i kurbanom velikim ga iskupismo. (Es-Saffat, 99.-107.)

Čišćenje i oslobađanje srca samo za Allaha

Svemogući Allah nije, tim iskušenjem, želio zlo Svome poslaniku i ”prijatelju”, Ibrahimu, a.s., niti je želio da se desi bespotrebno prolijevanje krvi klanjem njegovog sina Ismaila, a.s., već je prije svega želio da ga Ibrahim, a.s., zakolje i odstrani iz svoga srca, u smislu da se ništa u njegovom srcu ne može naći što bi spriječilo ili odbilo bilo koju Allahovu naredbu, pa makar se radilo i o plodu Ibrahimovog srca, o sinu jedincu.

I njegov sin Ismail, kojem Allah u Kur'anu pripisuje svojstvo blagosti, bio je potpuno svjestan suštine Allahove naredbe kao i njegov otac Ibrahim, a.s. Stoga je samo rekao: ”“O oče moj” – reče – “onako kako ti se naređuje, postupi;”, a nije rekao: ”O oče moj, postupi sa mnom onako kako ti je naređeno.” On je u potpunosti zaboravio sebe pred Allahovom naredbom, iako je on bio taj koji je trebao biti zaklan.

To je velika lekcija koju bi ogromna većina čovječanstva danas trebala naučiti i shvatiti. Čovječanstvu je danas prijeko potrebno da zakolje i žrtvuje mnoge stvari koje prijete da ga odvedu u propast i nestanak.

Spisak stvari (osobina) koje bismo trebali žrtvovati na dan Kurban-bajrama je dugačak, pa ćemo se ovaj put ograničiti na sljedeće.

Prvo, žrtvovanje i ubijanje ega u našim dušama, koji je u savremenom društvu dostigao ogromne razmjere, tako da ne poznaje drugu ”Ka'bu” oko koje se okreće osim svoga jastva i svoje ličnosti (egocentrizam), nema drugih težnji osim da udovolji prohtjevima vlastite duše i nema druge želje osim ostvarivanja sebičnih ciljeva. Egoizam je postao najveća i najopasnija bolest koja je pogodila današnju civilizaciju (civilizaciju nezasitog ”Ja” i hiperprodukcije), civilizaciju čiji se trbuh i apetit enormno povećao na štetu njenog uma, srca, savjesti i osjećanja, civilizaciju čiji je glavni slogan: ”Ja i samo ja, jer poslije mene je potop!” Danas se neznatna manjina poigrava sa cjelokupnom svjetskom ekonomijom, na štetu miliona ljudi koji umiru od gladi, kao i miliona drugih koji kušaju gorčinu siromaštva i neimaštine.

Drugo, žrtvovanje i klanje našeg ”Ja” koje znači oholost i uobraženost, a koje se danas uzdiglo i proglasilo božanstvom koje želi da kontroliše sve živo, koje u svojim rukama želi imati vlast, moć, novac i medije, koje mrzi onoga ko ga savjetuje, bori se protiv onoga ko drugačije misli, ubija i kolje onoga ko mu se suprotstavi, koje voli samo onoga ko mu se munafički ulaguje, dodvorava i hvali njegovo mišljenje, koje se ponaša onako kako se ponašao faraon koji je govorio: “Savjetujem vam samo ono što mislim, a na Pravi put ću vas samo ja izvesti.” (El-Gafir, 29.) Zatim: “O velikaši” – reče faraon – “ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene.” (El-Kasas, 38.) Zatim: “Ja sam gospodar vaš najveći!” (En-Nazi'at, 24.)

Žrtvovanje i ubijanje sebičnosti i mržnje

Treće, žrtvovanje i ubijanje ”Ja” koje kvari naše međuljudske odnose, kako bismo imali razumijevanja jedni prema drugima, kako bismo se voljeli kao istinska braća i kako bismo davali prednost našoj braći nad nama samima, kao što su postupile ensarije prema muhadžirima, o čemu govori ajet: ”I onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se očuvaju lakomosti, oni će, sigurno, uspjeti.” (El-Hašr, 9.)

A ukoliko ne možemo učiniti ono što su učinile ensarije, onda barem budimo na stepenu koji podrazumijeva davanje jednakog statusa sebi i drugima, na šta aludira ajet: ”O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte – ali, dozvoljeno vam je trgovanje uz obostrani pristanak – i jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv.” (En-Nisa’, 29.)

I imajmo na umu da je Svemogući Allah poistovijetio nepravedno jedenje imetka brata muslimana, sa nepravednim jedenjem vlastitog imetka, kao što je ubistvo brata muslimana poistovijetio sa samoubistvom, te ruganje bratu muslimanu sa ruganjem samom sebi. A Muhammed, s.a.v.s., rekao je: ”Niko od vas neće istinski vjerovati dok ne bude volio svome bratu muslimanu ono što voli samom sebi.” (Mutefekun alejhi)

Žrtvovanje individualnosti i subjektivnosti

Četvrto, žrtvovanje ”Ja” koje znači individualnost i subjektivnost, te oživljavanje i afirmiranje duha zajednice i džemata, bez kojeg život nema smisla i bez kojeg muslimanima nema opstanka.

Zatim produbljivanje i jačanje bratske veze, uzdizanje duha saradnje i međusobnog pomaganja, tako da se musliman i muslimanka potpuno predaju služenju zajednici, neumornom radu na njenom boljitku i prosperitetu, te borbi za njenu sreću i ostvarivanje njenih ciljeva i interesa.

Onaj ko to čini postaje najdraži rob Allahu, kao što dolazi u hadisu od Ibn Omera u kojem je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Allahu su najdraži oni ljudi koji najviše koriste drugim ljudima, Allahu je najdraže djelo unijeti radost u srce muslimana, ili oktloniti od njega neku nevolju, ili mu pomoći da vrati dug, ili otkloniti od njega glad. Draže mi je da odem pomoći bratu muslimanu oko neke njegove potrebe, nego boraviti u itikafu u mojoj džamiji u Medini mjesec dana. Ko se savlada u srdžbi, Allah će mu pokriti sramote, ko obuzda svoj bijes onda kada ima mogućnost da ga ispolji, Allah će mu ispuniti srce zadovoljstvom na Sudnjem danu. Ko ode sa svojim bratom da mu pomogne oko neke potrebe i ostane s njim dok ne ostvari ono što je želio, Allah će mu korake učiniti postojanim onoga Dana kada će se mnoga noga poskliznuti. Loš ahlak kvari dobro djelo, kao što sirće kvari med.” (Taberani)

Stoga, zakoljimo naš ego, ubijmo mržnju, zlobu, pakost i neprijateljstvo u našim srcima i čuvajmo čast jedni drugih, da bismo dostigli stepene onih za koje je Allah u Kur'anu rekao: ”Oni koji poslije njih dolaze – govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv!'” (El-Hašr, 10.)

Zakoljimo i žrtvujmo kolebanje, sebičnost i robovanje bilo kome drugom osim Allahu, dž.š.! Budimo iskreni i pokorni Allahovi robovi i neka sva naša dobra djela budu samo u ime Allaha, pa da se svrstamo među dobročinitelje koji su spomenuti u ajetu: ”I hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu i sužnju. “Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!” (El-Insan, 8.-9.)

Jer, ako to ne učinimo, onda će iskrenost i čistota našeg robovanja Allahu biti dovedeno u pitanje, onda nećemo ostvariti čistoću duša, onda neće nestati okrutni tirani, onda narod neće živjeti slobodno, onda se neće uspostaviti i neće vladati pravda, onda neće biti slavljene istinske vrijednosti i neće biti istinskog života.

 

Koji su okidači za erupciju emocija kod vašeg djeteta

Tipsovi za roditelje

Nema roditelja koji nije iz prve ruke iskusio katastrofalnu erupciju emocija kod djeteta, prilikom posjete prodavnici. Od emocionalnog sloma do agresivnog bacanja po podu, teško je zamisliti da se ove vrste ponašanja ne dešavaju spontano kod djeteta. Postoje razlozi za ovakva ponašanja. Da bi se izbjegle ili bar umanjile ove neugodne epizode kod djeteta, dobro je znati razloge ovakvog ponašanja.

Budite detektiv

Malo istraživanja vam može pomoći da saznate okidače vašeg djeteta. Okidač je impuls koji izaziva određenu reakciju. Mogu biti različiti, od nedovoljnog sna, gladi, do niske ili visoke temperature prostorije u kojoj dijete boravi. Naučite djetetove obrasce ponašanja, te kada se ovakve reakcije najčešće dešavaju.

Da li je hrana uzrok?

Alergija ili osjetljivost na određenu hranu može izazvati promjenu djetetovog ponašanja. Dijete koje je alergično na mlijeko može, nakon konzumiranja mlijeka, postati nevjerovatno sitničavo. Ako je dijete gladno, to svakako može izazvati gubitak energije i samokontrole u kratkom periodu. Ponekad se potencijalni okidači mijenjaju, pa je zbog toga veoma dobro zapisivati, što je više moguće djetetove navike. Zapisujte koliko i kada dijete spava, šta jede, okolinu i osobe u njegovoj blizini, pogotovo onda kada se ove epizode dese.

Medicinska procjena

Možda se iza ovakvih epizoda kod djeteta krije medicinski ili neurološki razlog. Ako osjetite da ne možete izaći na kraj s određenim problemom ili jednostavno vam ne ide praćenje obrazaca ponašanja kod djeteta, mogli biste posjetiti dječijeg doktora. Svako dijete je individua za sebe i moguće je da ima drugačije potrebe. Neko je osjetljiv na buku, temperaturu ili čak miris. Problemi sa vidom kod djeteta mogu izazvati glavobolju i iritantno ponašanje.

Isplanirajte rješenje

Ponekad je potrebno malo više vremena da bi odredili koji su okidači kod vašeg djeteta. Dok radite na tome, potrebno je imati rezervni plan, tj. isplanirati šta uraditi u takvim situacijama. Možda vam pri tome mogu pomoći predznaci koje dijete počne davati prije eksplozije, tako da imate vremena da budete proaktivni. Pri prvim znacima nadolazeće oluje, odmaknite dijete iz određene situacije ili prostorije u kojoj se trenutno nalazi, te dajte vremena i sebi i djetetu da za smirivanje uzburkanih emocija.

 

Čovječe, to što imaš suprugu je veliki razlog da kažeš „Elhamdulillah!“

Biti u braku je velika Allahova blagodat, koju mnogi uzimaju zdravo za gotovo.

Muž mora shvatiti da svaki put kad se ujutro probudi i ugleda lice svoje žene pored sebe, da je to neizmjerna blagodat.

To je još jedan razlog da ujutro kaže: „Elhamdulillah“, i da znaš da si sretan.

Muž mora znati da to što je njegova žena dio njegovog života velika prilika da postigne uspjeh na dunjaluku i Allahovo zadovoljstvo.

Ona je njegov partner, a on njen. Svako od njih nosi teret i probleme onog drugog, ali i učestvuje u radosti i ljepoti koja ih snađe.

Zar nije to dovoljno da svaki dan cijeniš svoju suprugu, i da je ne zanemaruješ?

Znam, imaš puno posla, ali nemoj da ti išta bude preče od tvoje porodice.

Pričaj bolan s njom, pazi je i pokaži da ti je stalo.

Za bračnu sreću treba tako malo, a prvi korak je da odvojiš vrijeme za one koje voliš.

 

Kuća postaje dom kada na namještaju možete da ispišete – VOLIM TE!

Pročitati pismo jedne domaćice koje je upućeno svim ženama, a koja želi svoje životno iskustvo da podjeli sa vama, prenosi portal Korisno.net.

Prenosimo vam ga u cjelosti:

“Moje dame,

Zapamtite da naslaga prašine štiti drvo koje se nalazi ispod. Kuća postaje dom kada na namještaju možete da ispišete – volim te.

Znala sam svakog vikenda da provedem bar 8 sati čisteći, jer sam željela da sve bude savršeno, za slučaj da neko navrati do mene. Konačno sam jednog dana shvatila da niko nije došao – svi su bili negdje napolju, živeći život i zabavljajući se.

Danas, kad me ljudi posjećuju, ne moram da im objašnjavam stanje svog doma, svi su uglavnom zainteresovani za stvari koje sam radila i radim dok živim i zabavljam se. Ako to još niste shvatile same, molim poslušajte ovaj savet:

Život je dragocjen. Uživajte u njemu! Čistite koliko morate… Zar ne bi bilo bolje da naslikate sliku, napišete pismo, ispečete kolače ili posadite cvijet – naučite razliku između želim i moram?

Čistite koliko morate… Ali nemate previše vremena… S rijekama koje možete da preplivate, planinama na koje želite da se popnete, zvukovima prirode koje želite da čujete, prijateljstvima koje želite da zadržite i životom koji želite da živite.

Čistite koliko morate, ali život je tamo napolju, sa suncem u vašim očima, vjetrom u vašoj kosi, pahuljama snijega na vašem licu, kapima kiše… Ovaj dan se neće ponoviti!

Čistite koliko morate, ali imajte na umu… Starost će doći i ona nije ljubazna, a kad nas trošno tijelo napusti, ono će napraviti samo još više prašine.

Prašina neka ide prašini – duša traži ljubav i radost”, zaključila je žena.

 

Za vaš uspjeh zahvalite se Allahu, a potom vašoj majci

U ovom članku donosimo nekoliko savjeta kako činiti dobročinstvo prema majci.

– Izaberite prikladni poklon za svaku priliku i predstavite ga na radostan način kako bi je primorali da ga prihvati.

– Pažljivo birajte riječi kada razgovarate sa vašom majkom kako bi izbjegli da je povrijedite; i ne izgovarajte čak ni jednu riječ ili izraz nepoštovanja.

– Zovite je svakog dana kada ste u inostranstvu, pa makar i na par sekundi, pošto joj to predstavlja izvor sreće. Olakšajte joj, umanjite i olakšajte njene brige i udaljite je od tuge.

– Potrudite se da je posjećujete svakodnevno ako živi u istom gradu, i ne dozvolite da vas svakodnevne obaveze odvrate od toga da je posjetite.

– Poljubite joj glavu ili ruku kada je sretnete jer je to divan način da je usrećite, a to je i divan način da joj pokažete zahvalnost.

– Pripišite sav svoj uspeh u životu Allahu, Svemoćnom, a onda svojoj majci, jer će je to uveseliti i učiniti ponosnom na vas.

– Ne raspravljajte se s vašom majkom, čak i ako ste u pravu; pokušajte da koristite najblaži način da izrazite svoju poruku ili vaše mišljenje ako za to postoji iskreno interesovanje; ali ako govorite samo toliko da dokažete da ste u pravu, odustanite.

 

Traženje oprosta od Allaha je lijek za stres, brige i probleme

Proučavajući kur'anske ajete možemo zaključiti da traženje oprosta od Allaha, dž.š., donosi sljedeće koristi:

-ugodan život,

– otklanja nevolje i nedaće

– biva uzrok da čovjek stječe halal opskrbu,

– briše grijehe,

– olakšava nevolje u kojima se čovjek u tom momentu nalazi.

Što se tiče ugodnog života o tome nam Allah, dž.š., prenosi riječi Huda, a.s., koji je svome narodu rekao: “I da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite.” (Hud, 3)

Ibn Tejmijje veli: “Onima koji budu tražili oprost, Allah, dž.š., će im podariti zdravlje u tijelu, otklonit će od njih nevolje, nemir, depresiju. Oni koji budu molili Allaha, dž.š., da im oprosti neće biti nemirni, nestabilni, neće osjećati tjeskobu i nesreću. A oni koji se okrenu od Allaha, dž.š., živjet će sa svim ovim.”

Njihova nagrada bit će i to da će imati sretnu porodicu, potomke i sređen život. One koji mole Allaha, dž.š., za oprost nesreće najrjeđe pogađaju.

Muhamed bin Džafer, rekao je: “Kada bi munje neprestano udarale u Zemlju pogodile bi sve ljude osim onih koji mole Allaha, dž.š., za oprost, jer

Allah, dž.š., je rekao: ‘Allah ih nije kaznio, jer ti si među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti. ‘Allah, dž.š., otklonio je od njih nevolje i nije na njih poslao munje s neba, nije na njih poslao razorne vjetrove kao što je to učinio s nekim narodima, nije na njih poslao oluje i nije ih potopio kao što je to uradio s narodom Nuha, a.s., jer su oni, tj. Kurejšije, molili Allaha, dž.š., govoreći: ‘Odazivamo Ti se, Allahu, odazivamo Ti se.'”

A šta je tek onda s muslimanom koji obavlja pet dnevnih namaza, boji se Allaha, dž.š., ali, ponekad u trenucima slabosti učini neki grijeh? On je preči od ovih da ga ne zadesi nevolja.

 

Dužnosti prema bližnjima: Dužnosti prema komšijama

Poslanik, a.s., je rekao i ovo: „Nije ispravnog vjerovanja čovjek sve dotle dok komšija ne bude siguran da mu neće nanijeti nikakve štete.“

Ova dva hadisa odlično ukazuju na stav islama prema komšiji. Iako njima ne treba nikakvo dalje tumačenje, ipak ćemo nabrojati i nekoliko posebnih dužnosti prema komšijama koje mora da ispunjava svaki musliman:

– pravi musliman ne smije zaspati ako zna da mu je komšija gladan;
– mora strogo paziti da ne uvrijedi ili napadne komšiju;
– treba da ga čašćava i dariva onim što ima;
– ne smije kvariti zidove njegove kuće, bacati otpatke u komšijinu bašću ili dvorište;
– treba da se pazi na djecu svoga komšije;
– treba da susreće svoga komšiju vedra i nasmijana lica;
– treba da mu u slučaju potrebe posudi novac ili alat i sl.;
– treba da ga u nevolji ili žalosti razgovori;
– treba da dozvoli komšiji da se služi njegovom vodom;
– treba da postupa prema komšiji onako kako bi želio da se postupa prema njemu samom;
– treba da ode komšiji na dženazu.

Ovo su samo neke napomene, neke dužnosti sa kojima se svakodnevno susrećemo. Razumije se da tih dužnosti ima još dosta. I naše stare poslovice u kojima leži vjekovina taložena mudrost, govore da komšiju treba paziti više nego rođenog brata.

Dužnosti prema rodbini

Ovo je izvanredno važno pitanje. Ono je vezano za život svake jedinke našeg druđtva. Nažalost, naročito u ovom vijeku – zbog sve veće žurbe u životu, sve razvijenijih tehničkih mogućnosti i dostignuća i, uporedo s tim, sve većih zahtjeva i prohtjeva – njemu se ne poklanja pažnja. Po islamskom učenju, međutim, obaveze i dužnosti prema rodbini svrstane su u kategoriju „vadžib“, koja je po svojoj težini odmah iza farza, dakle odmah na drugom mjestu, a neispunjavanje tih obaveza neminovno povlači sa sobom kaznu. S druge strane, nije isključeno da mnogi muslimani , naročito mlade generacije, i ne znaju kako islamsko učenje tretira pitanje obaveza i dužnosti prema rodbini. Iako je ovo pitanje kompleksno i zahtijeva posebnu, širu obradu, ovdje ćemo, radi namjene ovog djela, iznijeti samo osnovni stav Kur'ana i nekoliko hadisa, a čitaocima uputiti toplu molbu da o tome dobro razmisle.

U suri Ra'd (20. – 24.) Allah dž.š. veli: „Oni koji izvršavaju obaveze prema Allahu dž.š. i ne krše ono što su njihove duše priznale i primile (onoga dana kada ih je Allah dž.š. stvorio i zapitao: ‘Nisam li Ja vaš Gospodar?’) i oni koji posjećuju one koje je Allah dž.š. naredio da posjećuju (rodbinu) i boje se Allaha dž.š. i strahuju od teškog obračuna (na Sudnjem danu), i one koji su strpljivi želeći zadovoljstvo svoga Allaha dž.š. i klanjaju namaz i tajno i javno dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili, i dobrim djelom uzvraćaju na ružno djelo – takvim pripada vječita kuća dženneti-Adna, u koju će ući oni i njihovi očevi, njihove žene i njihova porodica – koji su bili dobri, a meleki će im ulaziti na svaka vrata (govoreći im): ‘Neka je spas vama, zato što ste bili strpljivi!’ Kako je lijepa vječna kuća.“

Muhammed, a.s., je rekao: „Tako mi Onoga koji me je poslao s Istinom, Allah dž.š. neće orimiti sadaku, niti će pogledati na Sudnjem danu čovjeka koji ima rodbinu, kojoj je potrebna njegova pomoć, a on joj ne bude pomogao.“

Ovo je sasvim dovoljno da se uoči kakav je stav islamskog učenja prema rodbini i kolika je važnost poklonjena ovom pitanju. Ako nam je nemoguće lično posjećivati svoju rodbinu, moguće je raspitivati se za nju, poslati joj kakvu hediju ili barem selam.

Dužnost prema gostu – musafiru

Svako ko je na bilo koji način imao dodira s islamskim učenjem i kulturom, zna da islam poklanja veliku pažnju gostu – musafiru, putniku. Musafir je, po islamu, poštovana i draga ličnost. To ide tako daleko, da u iole dobrostojećoj, muslimanskoj kući postoji musafirska soba, a gotova svaka porodica ima musafirsku posteljinu. Zna se da i dan-danas ima sela u kojima se domaćini otimaju za gosta.

A sada evo nekoliko Poslanikovih, a.s., hadisa koji se odnose na musafira:

„Kad vam dođe gost, počastite ga!“
„Kako je loše društvo u koje ne dolazi musafir.“
„Ko vjeruje u Allaha dž.š. i u Sudnji dan, neka počasti svoga gosta; ko vjeruje u Allaha dž.š. i u Sudnji dan neka posjećuje svoju rodbinu, ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori samo istinu ili neka šuti.“

Iz ovih nekoliko hadisa izvire veliak humanost, velika profinjenost i velika kultura. To je izričit zahtjev i izričit stav islama prema gostu, putniku, musafiru.

 

Hadž – odlučnost u odbacivanju svih oblika ropstva

Osnova liderstva je utjecaj i sposob­nost buđenja najboljeg u ljudima te njihova aktivacija na raznim životnim poljima. Mnogo je elemenata liderstva prisutnih u samim propisima islama i racionalno vrlo objašnjivih s obzirom na ciljeve islama koji streme očuvanju kako individualnog tako i kolektivnog razuma, života, vjere, potomstva i imet­ka. Hadždž je paradigma svih islamskih propisa i kao takav s razlogom biva određen kao peti stub islama, nakon treninga kroz svakodnevne molitve, post i zekat koji su oličenje spartanske discipline, treninga tjelesno-mentalne mobilnosti, nužnih vježbi socijalne inteligencije kroz svakodnevne tromi­nutne dijaloge prije i poslije molitve, kao i na većim sedmičnim skupovima petkom, itd. Osoba koja ne prepozna elemente liderstva u stubovima islama a koji prethode hadždžu, sa hadždža se može vratiti samo sa konceptom koji se popularno zove koncept “burma-­surma-hurma”. Musliman i muslimanka se sva­kodnevno u namazu okreću prema Kabi, odnosno arhitektonskom zdanju lbrahima, a.s., najvećeg buntovnika u historiji čovječanstva, koji je snagom vjere i racionalnih argumenata hrabro prkosio autoritetima vlastitog vreme­na na svim nivoima. Naše misli koje tokom molitve upućujemo prema tom arhitektonskom zdanju, moraju nam se vratiti natrag barem s djelićem tog ibrahimovskog buntovništva, tako ne­ophodnog u borbi protiv široke lepeze sabotera našeg napretka. Tim prije, mi Bošnjaci, tj. potomci bogumilskih buntovnika, čija su bića obogaćena prkosnim genima predaka koji nisu bili ravnodušni na bilo kakva poniženja – moramo njegovati te gene kao što njegujemo pet puta dnevno uspomenu na jednog od najvećih buntovnika s razlogom u historiji čo­vječanstva, a čije ime blagosiljamo na svakom tešehhudu (sjedenju u nama­zu/molitvi). Zastupnici ciljeva kršćanstva/islama Vrlo često su općine u kršćanskim državama – crkve transformirane u raz­granate administrativne jedinice koje vode brigu o svim aspektima jednog grada. Veliki dio gradskih općina u Njemačkoj, npr. općina grada Šlezviga (Schleswig), izgrađene su na temelji­ma crkve, pošto su crkve kroz histori­ju građene na najčvršćim temeljima i općine kao najvažnije administrativne zgrade su zasluživale najsolidnije te­melje. U podrumima općina se još uvi­jek mogu vidjeti crkvene freske, dok se oko općinskih zgrada još uvijek često mogu naći sačuvani i uredno održava­ni ostaci groblja koje je bilo uz neka­dašnju crkvu, dok je veći dio groblja ostao pod zgradom općine. Zato, ako vam gradonačelnik u nekoj kršćanskoj zemlji kaže kako je spreman preko le­ševa ići na svoj posao – nemate nimalo razloga da mu ne vjerujete. S druge strane, džamije kao organi­zacione jedinice muslimana su odavno prestale biti zastupnice sveobuhvat­nih ciljeva islama u širem društvu, jer su svedene na mjesta za jeftinu socija­lizaciju obezglavljenih pojedinaca bez ambicije, koji uživaju u neshvaćenim vjerskim ritualima tokom kojih, vizu­alizirajući onosvjetsku idilu, ublažuju bol društveno-političkog neuspjeha na ovom svijetu. Međutim, kako mu­sliman pojedinac tako i njegove insti­tucije odlučnije kreću prema korjenitoj transformaciji u svoj bolji i potpuniji oblik. Pomenuta transformacija nastupa onog trenutka kada osoba počne pro­mišljati o širim implikacijama islam­skih propisa, tj. kada, naprimjer, svoje iskustvo hadždža bude znala objasniti informativnim i poticajnim riječima umjesto kapitulirajućim konstataci­jama tipa: „To je tako lijepo da se ne može objasniti riječima! Poslije toga ide nekoliko smisleno nepovezanih euforičnih riječi: “posebno!” , “suze!” , “zajedno!” – propraćenih iskrenim uz­dasima. U osnovnoj školi smo za ova­kve odgovore dobijali čiste jedinice. Sociološko-političke dimenzije Hadždž kao propis, stanje uma ili društveno-politički pokret koji objedi­njuje u sebi sve ostale islamske propise koji počinju jasnim svjedočenjem da je samo Allah Bog i da je Muhammed, a.s., Njegov Poslanik – višestruko pot­crtava našu odlučnost u odbacivanju ropstva bilo kojem poroku, ličnosti ili političkoj snazi koja želi ugroziti razvoj sve punine naših ličnosti. Ali Šeriati u svom djelu “Hadždž” ističe brojne socio-političke dimenzije hadždža. Prelijepo dočarava hadždž upoređujući geometrijske oblike koje hadžija pravi svojom kretnjom tavafeći oko Kabe i trčeći izmedu Saffe i Merve. Šeriati ističe da hadžija čineći sedam obaveznih tavafa oko Kabe ustvari pravi kružnicu, odnosno geometrij­ski najsavršeniji oblik kojim svjedoči da ima upotpunjenu i savršenu vjeru, poredeći hadžiju u tavafu sa leptirom koji kruži oko izvora svjetlosti. Među­tim, kada trči ili ubrzano hoda od Saffe do Merve, hadžija više ne pravi kruž­nicu nego se kreće pravolinijski u dva smjera i tako svjedoči da komunikacija – bila ona u porodici, školi, džamiji ili radnom mjestu – uvijek mora biti dvo­smjerna. Ubrzanim hodom od Saffe do Merve, hadžije se, ustvari, prisjećaju na hod Hadžere, r.a, koja nije tražila ništa duhovno, metafizičko ili apstrak­tno nego je proaktivno tražila nešto vrlo materijalno, tj. pitku vodu, nužnu za njen i sinov joj biološki opstanak. Tako da se haddžija, dok ispunjava taj elemenat hadždža, uči biti poput orla koji će kroz život nadobudno i oštrog pogleda tragati za praktičnim razvoj­nim životnim šansama (fizičkim, eko­nomskom, političkim, društvenim, itd.) za sebe, a i za kolektiv u koji se vraća – ističe Šeriati. Zanimljiva je i simbolika dva rek­jata koja se klanjaju ispred Makam-i­ Ibrahima, odnosno Ibrahimovih stopa, nakon završenih tavafa, a prije hoda izmedu Saffe i Merve, i tu vjernik tre­ba da se u mislima zavjetuje kako će pratiti u stopu reformatore boreći se do kraja života protiv pogubnog kon­formizma. Tako da hadžija koji shvati simboliku klanjanja kod Ibrahimovih stopa – mora izabrati propitivanje svih kolektivnih zabluda vlastitog društva, a kojima će se kvalitetno suprotstaviti nakon povratka u isto, jer pravi hadžija nikad nije konformista. Tavafeći oko Kabe hadžija se pri­sjeća svih kur'anskih kazivanja o Kabi, vizualizira, između ostalog, Ibrahimov, a.s., obračun s lažnim idolima njegovog vremena u toj istoj Kabi, razmišljajući u hodu o vlastitom efektivnom pristupu modernom idolopoklonstvu i njihovim žrtvama, koje su zaražene strahom od ljudi, čijim funkcijama, titulama ili odo­rama su pripisali potpuno nezaslužen status, te postali slijepi robovi značenja koje su zatekli ili sami dali. Biti u žiži zbivanja Hadždž kao propis, pa i pokret, gradi kod hadžije vrlo pripravno stanje uma koje omogućuje svom nosiocu da vješto pliva u različitim društvenim miljeima. Baš kao što je hadžija – bez obzira na godine i društveni status – obavezan da uđe u svu gužvu tavafa oko Kabe, odnosno hadždža, isto važi i za njegov odnos prema društveno-­političkom ili intelektualno-ekonom­skom angažmanu u globalnom svijetu. Još uvijek se vrlo često mogu čuti ne­dovoljno zrela razmišljanja muslimana koji kažu: “Neću baš sad da se upuštam u borbu protiv sabotera našeg napret­ka pošto se pripremam za hadždž!” Dok bi upravo jedna takva odvažnost označila zrelost osobe za doobrazova­nje kroz program liderstva, koji skra­ćeno, hadždž zovemo. Međutim, oni koji prođu kroz taj program liderstva potpuno neizbruše­ni, nedodirnuti dubokom smislenom simbolikom svih detalja ovog propisa, nakon povratka u svoja društva nastavljaju da grozničavo čuvaju skup dekadentnih kolektivnih zabluda (npr, minimalizam, determinizam, konfor­mizam), kojim su u svojoj površnosti zadojeni, čvrsto ubijeđeni da tako čuvaju vlastitu čistoću stečenu obavlje­nim hadždžom kojeg tretiraju poput ukrasne staklene čaše upitne kvalitete. Omer bin el-Hattab, r.a., je – odmah po ulasku u islam – govorio kako se neće smiriti dok ne bude veličao Alla­ha na svim onim mjestima na kojima je nekada veličao nekoga ili nešta drugo mimo Allaha – kristalno jasno demon­strirajući na taj način, vlastito duboko razumijevanje ciljeva svih islamskih propisa. Omer, r.a., kao takav je imao ispravno stanje uma jednog hadžije mnogo prije obavljenog ahdždža, jer je shvatao da je vjera sa svojim propisima tu samo da nam izoštri čula i instinkte, dok je naš svakodnevni pokretač analitičan um i hrabro srce koje gori dan i noć za uspostavljanjem zakonodavnih mehanizama koji će polučiti pravdu i red. Počevši od islamizacije naših navika, naših porodica, islamizacije džematskih odbora, islamizacije znanja i širokog spektra institucija, koje će se u početku – poput svakog virusa – grozničavo boriti protiv pomenutih nužnih antibiotika. Baš kao što nijedna diploma, koju stičemo kroz različite sisteme obrazo­vanja, nije vrijedna naše izgubljene prirodnosti, jednostavnosti i pristu­pačnosti, isto tako niti jedan islamski propis nije shvaćen u svom slojevitom cilju ukoliko njegovim izvršavanjem postanemo nepristupačni, neprirodni i iskompleksirani. Hadždž je Arefat Svi navedeni obredi, od tavafa, klanjanja, sa'ja, itd. su sastavni dijelo­vi jedne obične umre, dok je osnovna komponenta hadždža penjanje i sta­janje na brdu Arefat, jer je Resulullah, a.s., rekao: “Hadždž je Arefat.” Drugim riječima, hadždž počinje od trenutka kada napuštamo Kabu ili, kao što kaže Ali Šeriati da bi obavio hadždž moraš napustiti Kabu i udaljiti se od nje. Ukoliko hadžija ne shvati da pravi hadždž počinje od trenutka kada se udaljava od Kabe, odnosno kada napu­šta Allahovu kuću, onda ostaje zatoče­nik shvatanja života kao ravne, statične doline bez prepreka, i bez potrebe za vlastitom jasnom ambicijom i vlasti­tim životnim ciljem. Ukoliko hadžije ne shvate simboliku Kabe kao geografa­sko-ideološkog orijentacionog centra muslimana, pa se emotivno vežu za tu praznu crnu kocku, doslovno je shvaćajući Božijom kućom, svojim jedinim pravim domom, iz Mekke će nam još dugo dolaziti kolonije slomljenih duša i dezorijentiranih “beskućnika” parali­ziranih nostalgijom za “Allahovom bli­zinom”. Jer, ko nije spoznao Allaha, dž.š., i osjetio Njegovo djelovanje prije zva­ničnog hadždžskog obreda, u Mekki će biti ono što je bio i kod kuće – pasivni statista, smrtno preplašen da se neće uklopiti u dekorativnu koreografiju ove najveće muslimanske predstave na otvorenom. Korijen imena “Arefat” potiče od glagola “arafe”, koji označava spozna­ju, saznavanje, upoznavanje, itd. Tako da obavezno penjanje na brdo zna­nja, saznanja i upoznavanja (Arefat) i obavezan boravak na njemu jasno sugerira vrstu obaveznih aktivnosti nakon obavljenog hadždža i povrat­ka u matično društvo. Ako je hadždž Arefat, onda je hadžija neko odlučan na predano penjanje prema naučnim, ekonomskim, političkim vrhovima, uz spremnost na prolijevanje mnogo zno­ja kao rezultat dugog penjanja i borav­ka pod neugodnim užarenim suncem bez tračka hlada. Ako je hadždž Arefat, onda je hadždžija neko ko zna da, nakon vlastite izgrad­nje, mora – prije ili kasnije – ući u gužvu sa ljudima, mora se znati kvalitno umi­ješati u projekte, džemate, udruženja, firme, političke partije, itd., te preuzeti liderstvo ili ga ojačati. Važnost imaginacije kroz hadždž Milioni hadžija, obučeni u jedno­stavne bijele ihrame, vrlo lahko mogu da vizualiziraju događaje koji slijede u budućnosti kao što su Proživljenje i Obračun, a što je savršena prilika da se svaki hadžija ponaosob zapita ko­jim djelom će se izdvojiti pred svojim Gospodarom, dž.š., te zasluži Njegov pogled divljenja. Kur'an kao, uz ostalo, zbirka biografija uspješnih ljudi detalj­no ističe evolutivne putanje tih moral­nih gorostasa koji su hodili tom istom Mekkom, svaki u svoje vrijeme, te se uhvatili u koštac sa različitim društve­nim nemanima i tako zaradili lijepe ze­maljske epitete i ahiretske stepene. Pitanje na koje svaki moderni had­žija mora naći odogovor, najkasnije dok hodočasti te svete prostore je: Da li si definirao društveno-političku ne­man s kojom ćeš se uhvatiti u koštac te dokazati Allahu, dž.š., Resulullahu, a.s., i drugim muslimanima da imaš anali­tički um i hrabro srce? Drugo pitanje koje nameće sam ambijent je: Ako smo svi isto obučeni, u odjeći bez džepova i rukama bez kofera, čime opremiti i kako izgraditi naša jedina prava blaga – umove i srca – pa zadiviti svijet? Kada hadždžija na Mini aktivno i precizno gađa kamenčićima stubove koji simboliziraju šejtana, tada obavlja još jedan element liderstva shvatajući da se mora jasno odrediti u odnosu na nosioce svega onoga što šteti jednom društvu i jednom vremenu. Možda je to i najvažnija vizualizacija koju had­žija mora proživjeti dok aktivno gađa pomenute stubove, tj. svaki put kad baci kamen prema stubu u svojoj glavi mora jasno defini­rati razmišljanja, ideologije, nega­tivce, sabotere, itd., na koje će se obrušiti svom vla­stitom intelektu­lanom i fizičkom snagom. Ukoliko se ta vizualizacija ne desi, hadžija liči na nesigurnog boksera koji se za­dovoljio da svoju energiju potroši na obješenu vre­ću u kutku neke mračne sobe, ne usuđujući se su­protstaviti stvar­nim nemanima. Ali Šeriati opisuje pomenuta dže­mreta, odnosno, ovaj aspekt pro­grama liderstva kao “militantno­ vojno iskustvo” poslije kojeg do­lazimo do zaslu­ženog bajrama! Kao što je Kaba samo početak hadždža, i kao što je penjanje i osva­janje brda znanja (Arefata), samo jed­na etapa, u ovom programu liderstva koju prati spremnost za neminovno suprotstavljanje superiornom fizičkom silom (džemreti), tako je i žrtva (kurban) na kraju hadždža fantastična prilika za vizualizaciju žrtve vlastitog vremena, novca, znanja, snage, ugleda, položaja, itd., zarad realizacije kolektivnih uzvi­šenih ciljeva. Zaključak Cio naš život poslije obreda hadžd­ža su smislena putovanja do jasnih ge­ografskih tačaka u kombinaciji sa tava­fom – odnosno obredima/treninzima, sa'jom – orlovskom potragom za real­nim šansama, Arefatom – mukotrpnim uspinjanjem na različite društvene ljestvice, džemretima – intelektulano-­fizičkim obračunom s lažnim kipovima (pojedincima, sistemima) našeg vre­mena. Međutim, naš život najpreciznije opisuje Kurban, odnosno životni kon­cept koji glasi: ako nas Allah zavoli, a tome težimo, iskušat će nas onim što najviše volimo da svijet vidi od kakvog smo materijala.

DAJMO GLAS HABILU

Dvije su odrednice vezane za ovaj Bajram i po njima se i naziva: kurban i hadž. Čin kurbana kao ibadeta dragom Bogu veza je koja nas povezuje sa prvim čovjekom na Zemlji Ademom, a.s..  Kroz prisjećanje na dugu historiju ovog ibadeta mi se prisjećamo Ademovih sinova Habila i Kabila. U suri Maide, 27. ajet učimo  riječi Gospodara našega: “Istinski im ispričaj događaj dvojice sinova Ademovih. Obojica su kurban žrtvovali i poklonili. Od jednog je kurban bio primljen a od drugog nije. Tada onaj reče drugom: “Tebe ću ubiti!”, a ovaj odgovori: “Žrtve Allah prima samo od dobrih i bogobojaznih!” Nastavi čitati DAJMO GLAS HABILU

Centar za naučnu i kulturnu afirmaciju